Radno vrijeme: 8:00-16:00h
  • Hrvatski

Kampiranje sa malom djecom

Kampiram od kada znam za sebe. Baka i deda su kampirali, mama i tata kampiraju i moja mala obitelj naravno kampira .

Po priči starijih u obitelji, krenuli su sa Renaultom i šatorom, pa su se upgrade-ali na Adria 305 IMV.

Bilo je sasvim normalno da i ja krenem tim putem. Upoznala sam Robija koji isto kampira. Krenuli smo na prvo zajedničko kampiranje sa nekim starim Poljskim šatorom u Novalju.

Pokisli smo ko miševi jer je kiša (vjerovali ili ne) padala 10 dana u komadu. Pala je odluka da kupimo prikolicu. Naša prva kućica je bila Adria Prima 430.

U međuvremenu smo dobili i Filipa i Petra. Petar je imao 2 mjeseca kad je išao na svoje prvo kampiranje. Išli smo u 9 mjesecu, što se pokazalo kao super odabir jer je baš ugodna temepratura bila te godine. Rekli su nam da smo ludi!!Tako malo dijete u kamp???? Na put??? Vi ste ludi !!! Gdje ćete ga kupati? Gdje će spavati???

Pero je super putovao. Smjestili smo se u kampu u hladovini.

 „Susjedi „ su nam pomogli da se smjestimo. Filip je već bio u kampu ( sa 8 mjeseci prvi put) i nakon 2 minute je bio spreman za kupanje.

Susjeda u kampu je bila oduševljena sa malom bebom jel ima velike unuke, pa nam je nosila i zabavljala Peru dok smo ručali. Fala teta!

E, onda su drugi dan krenuli grčevi. Nosili smo ga u onoj super marami i bilo je relativno ok.

Pero je volio vidjeti izlazak sunca pa se budio oko pola 6, 6. Bile su mi posebno drage te naše šetnje ujutro. Kupali smo ga u lavoru na stolu. Filipu je bilo jako zanimljivo ići sam u sanitarni čvor.

Dok je Pero spavao, Filip je plivao do bova.  Bio je sretan jel je cijeli dan vani, kupa se , igra se na prostirci, vozi bicikl ili romobil po kampu.

Sljedeće godine je Pero propuzao. Imao je valjda 100 iglica od bora u koljenima, koje smo mu vadili na spavanju, ali ga to nije sprečavalo da bježi po kampu puzajući. Na moru je prohodao.

Stariji brat je bio super taxi vozilo i igra bez granice.

Kada kampiramo, ne moram izmišljati kuda ćemo između 11-16 sati kad je najjače sunce, igraju se sa ostalim klincima, „prodaju“ jučerašnji ulov školjaka, voze se biciklima po šumici, idu se nabrzinu samo maaalllooo namočiti u more, kada vide da netko peče palačinke (to se odmah nanjuši) evo ih tamo za čas.

Kod nas je pravilo da na kampiranju muški dio ekipe PERE SUĐE!!! To uključuje i djecu, treba im puno više vremena, ali sve operu. Usput se poigraju sa psima i ljetnim prijateljima pa to zna potrajati. Uvijek imaju nekog posla, a ako nemaju izmisle ga. Recimo preseliti koloniju mrava sa jednog mjesta na drugo.

Kako rastu tako raste i njihov „posao“ na putu. Traženje savršenog mjesta, spuštanje stabilizatora, sastavljanje stola, stolaca za kampiranje, otvaranje tende, točenje vode u rezervoar, pražnjenje sivog tanka, …… Svatko ima svoj zadatak i svaki put smo brži i brži.

Imaju par mjesta koje jako vole posjećivati i nikada im nije dosta. Recimo Mrežnica, obavezno odemo dva puta godišnje. Vole uzeti kajak pa veslati po Mrežnici. Ili recimo na Kupu, vožnja čamcem, kupanje na otoku kod Letovanića…..

Isto tako vole tražiti i nova mjesta na koja bi voljeli ići. Želja nam je obići sve parkove prirode u i nacionalne parkove u Hrvatskoj.

Proljeće i jesen su nam nekako najzanimljiviji za putovanje.Tada je priroda najljepša!!

 Volimo spojiti i neko rekreativno planinarenje sa kampiranjem,istraživanje spilja ili neki bezvezni dan, recimo Halloween (totalno Hrvatski) 😊

Spremni smo uvijek za putovanje.

Govorili su mi da je putovanje i kampiranje sa (malom) djecom STRAŠNOOO i NAPORNO!!!

Moja iskustva su potpuno drugačija, dečkima je kampiranje i putovanje pod normalno i svaki puta se iznova vesele novim mjestima. U prirodi su, upoznaju nova mjesta, osamostale se jako rano ( što se tiče kampiranja), upoznaju nove ljude i socijaliziraju se te stječu radne navike. Sudjeluju u apsolutno svemu, u planiranju rute, pripremi vozila, smještaju kad stignemo, pripremi jela, pranju suđa, baš svemu!

Autor bloga: Danijela Firšt