Dnevnik jednog kampera
Moja obiteljica ( čitajte klinci ) ima običaj davati vozilima imena, pa smo tako imali Bezubicu, Točkicu, Jurića , Pustolovku i Livia.
Livio je Sun Living A70. Nisu baš bili oduševljeni sa imenom, jel nije dovoljno muževan i jak (kao npr. Hulk ili Thor), ali ga i dalje tako zovemo, stoga ostaje Livio.
Liviu nije baš lako biti naše vozilo, jel ga tjeramo po svakakvim terenima, tak da poslje danima skidamo blato od poda do krova.
Ovako to otprilike izgleda kod nas:
Četvrtak ujutro: pali se frižider i spaja se kamper na 220V
Četvrtak popodne: toči se voda, puni frižider, i stavljaju se poneki komadi odjeće u kamper.
Petak popodne: ajmo, ajmo, brže….jer bitno je čim prije otisnuti se na cestu.
Čim smo krenuli, naravno djeca su gladna !!! E, morat ćete se strpiti da stanemo.
Prva stanica je Varaždin, prošetali smo se predivnim Varaždinskim grobljem,pa do centra. Kod neke tete smo pojeli vruće kestene (najsuper jesenski proizvod). Dugo nisam bila u Varaždinu pa me ponovno oduševio svojom simpatičnošću i toplinom, kako grada tako i ljudi. Malo kulturnog uzdizanja oko Starog grada, ali je bilo puno zanimljivije kotrljati se sa brežuljka dolje dok te pas pokušava uhvatiti.
Ima super instalacija Anđelinjak odnosno Muzej anđela, jako zgodno.
Nakon ugodne jesenjske šetnje Varaždinom uputili smo se prema Prelogu i jezeru Dubrava.
Smjestili smo se u kampu i večerali, te malo prošetali. Kamp je “ribički” sa većinom stacioniranih kućica i restoranom.
Subota: Ujutro nam se pridružila ekipa iz Zagreba i tako smo zajedno krenuli dalje.
Prošli smo kroz Čakovec i usput odnijelinešto hrane u azil za napuštene životinje i krenuli prema Štrigovi.
Čula sam da je divan pogled sa Mađerkinog brega, pa smo se išli uvjeriti….
S Liviom i prijateljem kamperom Hobby-jem smo se do jednog djela popeli na breg, a dio pješice.
Zaista je, predivan pogled koji oduzima dah, na vinograde i na Štrigovu a sa druge strane na Sloveniju. Gospodin koji je tamo odrasao nam je ispričao divne price o Mađerkinom bregu, i o eventima koji se gore održavaju.
Prošetali smo po bregu i krenuli dalje prema Peklenici.
U Peklenici naime, ako niste znali izvire nafta!!! Pogledali smo naftno polje i otišli obići Spomen park rudarstva.
Prošetali smo po šetnici uz Muru, popili kavicu i polako na večeru. Najavljuju neku kišu / grmljavinu pa samo čekamo kad će pljusnuti, ali za sada nas je vrijeme poslužilo.
Otišli smo na večeru u Izletište Goričanec. Klopa je izvrsna, ambijent domaći, životinje slobono šeću po imanju. Divota!
Usred večere je počeo pljusak, ali sada više nije bilo bitno, za danas smo sve obavili što smo planirali.
Nedjelja: Sveti martin na Muri.
Odhodali smo Eko-turističku stazu Svetomartinska Mura, pogledali miln, skeklu (skela nažalost nije vozila zbog visokog vodostaja), najsjeverniju točku Hrvatske (iako tehnički nije najsjevernija točka , ali je ljepo za slikat se) 😊
Odlučili smo još malo prije povratka doma proći kroz naše Zagorje.
Prošli smo kroz Konjšćinu I otkrili prekrasan zamak .
Livijevo zadnje odredište ovaj vikend je Oroslavlje i Park znanosti. Park znanosti vode dva super kul brata i na super način klincima prezentiraju zakone fizike…
Livio se prljav i sretan vratio doma i čeka novu avanturu…..